'tice umiru pjevajuci...

Zasto da ne.....a sta zasto da ne..pa sve redom pa onda opet iz pocetka i sve tako u krug....kao sto ide vrijeme......

16.11.2006.

Naslov naslovljenog posta...

Eto sta ti radi ovaj cudni blogerski svijet...jucer se aktivirao nakon ihi vremena i vec danas stavljam novi post...hmm...nece to na dobro nikako!

Razlog zasto bas sada pisem je taj sto sam se uhvatio u nekim razmisljanjima kojih vec dugo nije bilo...

Naime, veliki sam navijac Zeljeznicara ili bolje reci onaj pravi bolesnik... Postao to mjestom rodjenja, nacinom odrastanja, stilom zivota, spletom okolnosti...ko zna zbog cega sve ne...

Kad se sjetim prvih utakmica na koje me stari vodio pred sami rat...sve plavo i ljudi trce tamo - vamo, a ja se kezim i umirem od sege...pa sto im neko ne zaustavi ono okruglo cudo... Mali sam bio, ali ostala je ta plava boja, Gbavica, huk... Stigao je rat i slusanje o dogadjajima i uspjesima Zelje prije rata...masina, voz, lokomotiva, nezaustavljiv, nema kako ga nisu nazivali... Sve sam pamtio i upijao... Napokon sam dobio priliku da budem vinovnik tih dogadjaja, tih strasnih utakmica o kojima sa slusao... Kad se Grbavica reintegrisala poceli su i moji redovni odlasci na Zeljine utakmice, upijanje svakog detalja, gledanje vodja na tribinama, divljenje... A na terenu borci za plavi dres, liju litre znoja i melju sve pred sobom... Navika je prerasla u ljubav, a ljubav je rasla iz dana u dan... Danas je neopisiva...

Razlog zasto ovo sve pisem i umaram vas rijetke koji ovo citate je taj sto pokusavam sam sebi da objasnim sta je to u ljudima pa ih toliko vuce prema tim, kako kazu, najvaznijim sporednim stvarima na svijetu? Sta je to sto mene svaki put odvuce na Grbavicu da gledam onaj jad od igraca, smijesne klovnove u upravi, cudne likove na klupama i najcudnije likove na tribinama? Nije to vise ni blizu onome sto je bilo nakon rata pa sve do prije koju godinu... Mislio sam da ce proci te djecije furke...ali to i dalje stoji i, vjerovali ili ne, jaca svakog dana...

Volim te Zeljo!

16.11.2006.

OOO...ko dos'o, ko dos'o?

Gubim vrijeme online kao i obicno i mahalam naokolo sa ljudima i u nekoj prici pojavi se tema - BLOG!

Sjetim se, pa imao sam ja nekad to cudo...pisao neke gluposti i onda jos malo proceprkam po tim sjecanjima i skontam da sam ovaj blog poceo pisati iz totalno drugacijeg razloga u odnosnu na mnoge blogove. Pisao sam jer mi je bilo dosadno cekati dok jedna blogerka ostavi svoj post pa sam ovdje ubijao vrijeme... Prosli su ti dani i tako se i ovaj blog zagubio u moru zaboravljenih stvari...

Eto natjera me jedna mahalusa da opet stagod napisem pa sad odlucih da objasnim otkud ja opet u ovim vodama...

Ako preletite pogledom po ovim starim postovima primjetit cete da su teme totalno razlicite i da nema nekog smisla i povezanosti izmedju postova pa tako mozete i u buducnosti da ocekujete...

Haj sad zdra'o pa vam mozda jos ponesto napisem u skorije vrijeme...

'tice umiru pjevajuci...
<< 11/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930


Posjetite...

Vidim svi stavljaju nesto ovdje pa i ja rekoh da stavim nesto: STAVIO!

Krene kao los refren koji te rastuzuje, da si ti njezni cvijet, a ja probisvijet, reci zasto ne bi htjela imati mene za prijatelja, evo ja cu biti tvoj najbolji drug pa svrati na kavu ili na fuk!!!

Kad dodju teski dani, i kada te lose krene, digni pogled ka tribini, ugledaces tamo mene...

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
6033

Powered by Blogger.ba